Ég byrjaši į žvķ aš fletta tilbaka. Hvernig byrjaši žetta meš veišina og hvernig žróašist veišiskapurinn hjį mér? Fyrsti veišistašurinn minn var steypta, žaraklędda klóakröriš, sem skagaši foršum śt ķ sjó, til vesturs, frį Kirkjusandsbakkanum, einmitt žar sem Ķslandsbanki stendur nśna. Žarna veiddi ég einn og einn kola og žótti hver og einn vera stórveiši. Seinna fór ég aš veiša ķ Žingvallavatni meš foreldrum og systkinum og einnig ķ żmsum lękjum viš landamęri Hrosshaga ķ Biskupstungum, žar sem ég var ķ sveit - og varš aš manni. Į žessum tķma hélt hver bleikja og hver urriši įfram aš vera mikil veiši.
Meš žetta hugarfar fór ég ķ minn fyrsta laxveišitśr meš foreldrum mķnum ķ įgśst, 1959. Föšurafi minn var fęddur į bökkum Vķšidalsįr og ķ henni höfšu hann og fašir minn veitt įrum saman, žegar ég kom žangaš ķ fyrsta sinn 13 įra gamall - og missti meidóm kolaveišimannsins. Žaš geršist reyndar ķ Fitjį. Nįnar til tekiš ķ Bug. Ķ žessum tśr veiddi ég nokkrar sjóbleikjur og žrjį laxa. Og ekki nóg meš žaš. Óžekktur boltafiskur sleit hjį mér girniš, svo žaš söng ķ kengboginni fķberglassstönginni. Žetta var į Nešri - Laufįsbreišu. Ég varš hįlf lamašur eftir tśrinn. Mér leiš nęstum eins og eftir fyrsta skiptiš meš fyrstu stelpunni einhverjum įrum seinna. Mašur hafši fengiš manndómsreynslu af ęšri grįšu. Oršinn laxveišimašur. Sķšar fór ég fleiri veišiferšir meš föšur mķnum og lęrši af honum kśnstina aš glešjast mikiš yfir litlu og umgangast įvallt veišilendur, og ašra nįttśru, af viršingu, nęgjusemi og tillitsemi.
Žessi lķfsspeki og žessi reynsla varš žannig mitt veganesti, žegar ég óx śr grasi og fór aš stunda stangveiši į eigin vegum. Mér dugši žį, og dugir enn, aš fį einn fisk ķ veišiferš til aš geta komiš įnęgšur heim, hafi félagsskapurinn veriš góšur og hafi manni tekist aš auka viš žekkingu sķna og reynslu viš veišarnar. Į sama hįtt getur ašeins ein veišiferš aš sumri gert sumar aš frįbęru veišisumri. Lķtiš oršiš mikiš - eins og meš aflann. Žarna eru žaš gęšin sem skipta mestu. Ekki magniš. Gęšin felast fyrst og fremst ķ veišilendum og veišifélögum. Veišifélagarnir eru mikilvęgari. Veišiferš meš góšum félögum getur žannig gefiš mikiš ķ lélegri veiši ? en ekki öfugt. Žannig er žaš. Žetta hefur įratuga reynsla fęrt mér heim sanninn um; til dęmis viš veišar meš fjölskyldunni og Haustmönnum ķ Grķmsį. Ašalsmerki Haustmanna er fyrst og fremst öguš veiši, kapp meš forsjį og tillitsemi. Ķ žess konar félagsskap er veišin sjįlf góš višbót. Žaš er mįliš.
En hvernig gęti žį ókeypis draumasumar ķ stangveiši litiš śt ķ mķnum huga meš vķsan til žess, sem aš ofan er sagt? Hefši ég gaman af žvķ aš žręša allar bestu veišilendur landsins allt sumariš? Byrja ķ Ellišaįnum, sķšan ķ Leirvogsį, svo Laxį ķ Kjós, žį Laxį ķ Leirįrsveit, Andakķlsį, Grķmsį, Žverį, Kjarrį, Svarthöfša, Langį, Hķtarį, Haffjaršarį og svo framvegis. Vęri žaš gaman? Módel 2007. Mikiš, meira, allt. Ég held ekki. Yrši sennilega of mikiš af žvķ góša.
Ég myndi byrja draumasumariš ķ Ellišaįnum, um mišjan jślķ, meš yngri syninum. Žar veiddi hann sinn fyrsta flugulax įriš 2004, žį 11 įra. Marķulaxinn sinn fékk hann 6 įra gamall ķ Grķmsį. Eldri sonurinn veiddi sinn Marķulax ķ Sjįvarfossi 7 įra gamall įriš 1988. Yngri strįkurinn kysi örugglega aš byrja ķ Breišholtsstrengjum og setja fyrst undir dökka flugu no. 12 eša 14 og kasta flotlķnunni léttilega skįhalt nišur aš bakkanum į móti. Standa nógu ofarlega. Žannig hafa ęvintżri byrjaš.
Sķšan yršu Hundasteinarnir heimsóttir ? varlega frį bįšum bökkum. Hrauniš kęmi nęst, sķšan Sķmastrengur, en mestum tķma kynnum viš ? eftir atvikum žó ? aš eyša ķ Kisturnar. Žaš er einstök tilfinning aš vera viš laxveišar inni ķ mišri borg og eiga žar einkastundir meš sķnu fólki viš veišar ķ sjįlfstęšri veröld utan viš hina almennu lķfsbarįttu, sem į sér samtķmis staš - allt um kring. Loks endar veišitśrinn meš žvķ aš skoša śrslitin, lįta vega og meta brįšina, taka sżni, og loks fylgjast meš žvķ, hvernig veišin er skrįš ķ einu veišibókina į Ķslandi, sem er alveg laus viš ósannindi.
Nęst yrši Grķmsį fyrir valinu. Fjóra daga ķ lok jślķ. Ķ Grķmsį fór ég fyrst meš föšur mķnum įriš 1978. Žessa drottningu hef ég hins vegar heimsótt į hverju įri frį 1986 til 2008, žannig, aš viš Grķmsį erum nokkuš kunnug. Vinur minn, veišifélagi og mentor, Kolbeinn, heitinn, Ingólfsson, kenndi mér reyndar į Grķmsįna. Ég minnist Kolla alltaf meš hlżju, žegar ég męti į stašinn og stundum stendur hann mér skżrt fyrir hugskotssjónum, sér ķ lagi žegar ég veiši į hans draumastöšum. Samkvęmt veišidagbókinni, žar sem ég hef skrįš alla stangveišiveiši mķna frį 1986, žį kom ég laxlaus śr Grķmsį įriš 1986. Samt var gaman.
Fjölskylduveišin er rómuš.
Ķ Grķmsį hef ég notiš žess sérstaklega aš veiša meš fjölskyldunni. Žarna hef ég veitt meš eiginkonunni, dętrum, sonum, föšur, tengdasonum, tengdaföšur, föšurbróšur, móšurbróšur og nokkrum fręndsystkinum. Sumum hef ég kennt, en lęrt af öšrum. Draumasumar mitt ķ Grķmsį vęri žvķ ferš žangaš meš fjölskyldunni. Ég tęki aš mér veišistjórnun og myndi setja nešstu stöngina ķ Lambaklett og Žingnesstrengina. Nęstu į Klöppina. Žrišju ķ Kotakvörn. Fjóršu ķ Hśsafjót og Skaršshyl, žar sem tvęr dętranna fengu sķna Marķulaxa. Fimmtu stöngina setti ég ķ Efra-Garšafljót. Sjöttu ķ Oddstašafjótiš, en sjįlfur fęri ég meš įttundu ķ Grafarhylinn - hśsmegin. Ég hefši meš mér yngri soninn žangaš og myndi kenna honum aš kasta flotlķnu meš tvķhendu į réttu stašina. Undir vęri lķklegast rauš Frances no. 12 eša 14. Ég hefši engan kokk ķ veišihśsinu, heldur léti ég allt lišiš taka meš sér skrķnukost aš heiman. Žannig gętum viš matast į sérvöldum tķmum og flestar veišisögurnar yršu sagšar ķ eldhśsinu į kvöldin - aš hętti Haustmanna. Žannig yrši Draumatśrinn ķ Grķmsį.
Žį er feršinni heitiš ķ Vķšidalsį meš eiginkonunni. Hśn er frįbęr veišifélagi, žegar mér er virkilega mįl aš veiša. Hśn żmist les eša sefur ķ jeppanum og veišir ašeins, žegar ég verš svangur, žarf aš tappa af, eša rétta śr kryppunni. Žegar hśn, hins vegar, tekur stöngina, žį er hśn alvöru veišikló. Ég fęri um mišjan įgśst og vęri fjóra daga ? tvisvar į hverju svęši. Vķšidalsį og Fitjį eru sveiflukennd veišisvęši. Žarna hef ég til dęmis reynslu af žvķ, aš enginn veišifélaganna, śr įtta stanga holli reyndra veišimanna, varš var viš einn einasta fisk į fjórum dögum ķ jślķ, 1991. En ég hef lķka fengiš žarna tuttugu og fimm laxa į žremur dögum. Žaš var eftir fluguna ķ įgśst, 1988, og mešalžyngdin var milli 4 og 5 kg. Mokveiši. Gleypugangur og algjört stķlbrot. Ég fékk skķtamóral. En žetta er lišin tķš.
Ég myndi hefja veišina į Laufįsbreišunum. Žangaš fer ég til aš minnast žess stóra, sem nęstum bręddi śr rauša Ambassadornum, įšur en hann sleit lķnuna ķ įgśst, 1959. Žessir stašir mega svo sem muna sinn fķfil fegurri. En hver veit? Gętu žeir ekki lifnaš viš? Nęsti stašur er Nešri-Garšar. Žarna er traustur klapparbotn og įningastašur göngufiska. Žessi stašur gaf mér 11 kg. hęng ķ jślķ, 1986 og kallar žvķ į mig ķ hverri veišiferš. Nęst er žaš Dalsįrósinn - einn magnašasti veišistašur įrinnar ? og žótt vķšar vęri leitaš. Spegillinn ofan viš įrmótin er dulśšlegur. Ķ gamla daga langrenndu stundum žrķr til fjórir veišimenn saman ķ Dalsįrósi, meš sķnum bambusstöngum, og truflušu ekkert hver annann. Nęst er žaš Haršeyrarstrengurinn ? annar stórlaxastašur. Žarna tók eldri sonur minn 101 cm hęng ķ september, 2008. Sį stóri tók svarta Frances no 14. Višureignin tók hįtt į ašra klukkustund. Žetta var śtskriftarferš unga lęknisins. Hęngurinn stóri heišraši strįkinn aš hętti stašarins - og var sleppt fyrir vikiš.
Įfram veiši ég upp Vķšidalsįna og heimsęki nęst Brśarpoll. Ęvintżralegan poll ķ mišri og grunnri įnni, žar sem kśnstin er aš styggja ekki fiskinn. Tökurnar ķ yfirboršinu žarna geta veriš magnašar. Įriš 2007 landaši ég žarna tveimur 4kg urrišum eftir ótrślegar rispur. Draumastašur. Gamli Kęlir er ekki svipur hjį sjón. Samt renni ég alltaf ķ hann, žótt žaš sé ekki til annars en aš minnast fyrri veiši og nafngiftarinnar. Žarna geymdu bęndur vetrarsnjó djśpt inni ķ hólnum til aš kęla sumarveiddan laxinn ? langt fram į haustiš. Žį er komiš aš Gapastokk. Žarna missti ég 14 ? 15 kg. nżrunninn lax ķ jślķ, 1986. Eftir kröftuga tökuna stökk silfrašur hlunkurinn uppśr įnni, lórétt eins og Appollóeldflaug, og leyfši okkur fešgunum aš mįta lengd sķna viš hęšina į gagnstęšum moldarbakkanum. Višureignin stóš ekki lengi, eins og fašir minn hafši spįš - frį byrjun. Eftir įtökin stóš ég skjįlfandi į bakkanum, flaggandi slitinni lķnu, meš hįlfgeršan verk ķ hnjįnum.
Ég kem alltaf viš į Įsgeirsįrbreišunni, žótt veišistašurinn sé nś ekkert annaš en minningin um veiši sem var, en reyndar einnig stašur til aš horfa frį upp ķ hlašiš į Stóru-Įsgeirsį, bęnum, žar sem föšurafi minn fęddist įriš 1896. Žaš eru alltaf komnar vęnar bleikjur ķ Nešri-Kotbakka um mišjan Įgśst. Žarna hef ég stašiš inni ķ mišri stórri bleikjutorfu og strokiš žeim meš jašrinum į vöšluskónum. Eiginkonan dżrkar Kotbakkann. Žį er komiš aš įrmótum Fitjįr og Vķšidalsįr. Žessi veišistašur er aldrei alveg samur eftir veturinn, en geymir oftast fisk - einhvers stašar. Žaš er alltaf spennandi aš skoša breytingarnar frį fyrra įri.
Į žessum staš missti ég vitiš įriš 1998. Žaš var 4. jślķ. Eiginkonan svaf enn ķ bķlnum, žegar ég fékk eina af žessum tökum, sem aldrei gleymast. Fyrst skyndilegur hvinur ķ hjólinu og sķšan stekkur stór fiskur óvenjulega hįtt, um 5o metrum nešar ķ įnni, og lendir žar meš žvķlķkum skvettugangi. Mér fannst žessi fiskur ekkert vera į mķnum vegum ? og heldur ekki fiskurinn sem stökk allur uppśr, stuttu sķšar, um 30 metrum fyrir ofan mig. En smįm saman varš mér ljóst, aš žetta var einn og sami laxinn og aš hann vęri einmitt sį, sem hafši tekiš hjį mér raušan Frances no. 14 ? meš lįtum. Višureignin viš žessa 15kg+ grįlśsugu hrygnu er efni ķ sjįlfstęša sögu, sögu, sem veršur ekki rakin hér ķ heild, en žegar ég rankaši viš mér śr einhvers konar lotningaröngviti, eftir aš hafa fyrst setiš klofvega į hrygnunni ķ fjöruboršinu og aš sķšustu misst hana frį mér ķ įna, žį įttaši ég mig į žvķ, aš ég hafši misst vitiš ķ rśma klukkustund og klśšraš öllu saman ķ einhverju órįši, sem lķktist einna helst žeirri frygšarsturlun sem getur blossaš upp hjį illilega įstföngnu fólki og leitt af sér afar heimskulegt hįtterni. Žennan ljśfsįra draumveruleika heimsęki ég af og til ķ huganum. Hann er žvķ kjörinn ķ žessa draumaferš.
Eftir spennandi viškomu ķ Nešri-Valhyl og Gleraugnahyl, fęri ég mig ķ Fitjįna, en hśn er į žessum tķma įrs eitthvert magnašasta 2ja stanga veišisvęši į landinu. Žaš er skyldumęting ķ Kerinu. Žarna safnast upp lax, sem leggur sķšan af staš upp įna, žegar réttu skilyršin bjóšast. Ég hef oft oršiš vitni aš upphafi slķkrar göngu og heyrt smellina, žegar laxinn hittir ekki ķ fossinn, heldur skellur flatur į berginu til hlišar og hverfur sķšan hįlf rotašur ķ hvķtfryssiš. Alveg magnaš sjónarspil. Ég kem alltaf viš ķ Bug. Žarna fékk ég Marķulaxinn ķ įgśst, 1959, eins og įšur er getiš. Stašurinn žvķ ógleymanlegur. Nęst er žaš Svölustašakrókur. Ég held aš hann sé ekkert sértaklega vinsęll stašur, svona almennt, en ég į ķ honum gamla draumsżn.
Nęst myndi draumaferšin leiša mig į ęvintżrastašinn Laxapoll. Žarna veiddu gömul og óvön hjón einu sinni 17 boltalaxa ķ beit. Žau komu ķ veišihśsiš Tjarnarbrekku seint um kvöldiš meš yfirfullt skottiš į sķnum Chevrolet Impala sem dró bensķntankinn og afturstušarann eftir malarveginum, svo heyršist um alla sveit. Žessi lįtlausi stašur getur geymt tugi ef ekki hundruši laxa, svo ekkert beri į. Žarna kastar mašur gjarnan litlum dökkum flugum alveg upp aš klettinum į móti og lętur fluguna sķšan tifa andstreymis ķ yfirbošinu strax og flotlķnan hefur rétt śr taumnum. Žį tekur hann!
Efsti uppįhalds stašurinn minn ķ Fitjį er Beitarhśsahylur. Viš hann er mašur farinn aš nįlgast Arnarvatnsheišina. Žarna fęr mašur aš njóta žagnarinnar, sem ķslensk nįttśra getur įtt svo gott samspil meš. Žarna er mešal annars hęgt aš lesa ummerki vor- og haustflóšanna, sem eru alveg skoršuš af meš klettaveggjum til beggja handa. Ķ farvegi įrinnar er aušvelt aš skoša įtök og afl flóšanna, sem viršast geta rašaš upp hnullungssteinum ķ munstur eins léttilega og vindkvišur eyšimerkurinnar raša sandkornum. Ķ žessu umverfi er žaš ekkert minna en einstök forréttindi tilverunnar aš fį aš upplifa kröftuga töku laxins ķ hęgu frįrennslinu śr bergklęddum hylnum. Žessi forréttindi eru dįlķtiš į mörkum draums og veruleika, en į žvķ sviši er einmitt gott aš geyma sķna bestu veišidrauma, bęši žessa lišnu og einnig hina, sem eru framundan.
Reykjavķk, 26. febrśar, 2010,
Gunnar Ingi Gunnarsson, formašur Haustmanna.
Viltu fį vikulegar Flugufréttir beint ķ tölvuna?
Skrįšu žig hérna! Žetta veršur stuš ķ sumar og laust viš Covid hjal.
LEIT