2020 - 2019 - 2018 - 2017 - 2016 - 2015 - 2014 - 2013 - 2012 - 2011 - 2010 - 2009 - 2008 - 2007
19.4.2020

Siggi Pįls: ,,Fluguveišimenn hafa ekki gleypt heilagan anda? - śr safni Flugur.is

Hérna er endurbirt vištal, viš stórveišimanninn og fluguhnżtingarmeistarann Sigurš Pįlsson, frį žvķ ķ maķ įriš 2010. Siguršur Pįlsson féll frį ķ vetur en hérna er ryfjaš upp hvernig veišimann hann hafši aš geyma. Megi veišilendurnar taka vel į móti honum. Anna Kristine Magnśsdóttir ręšir viš Sigurš Pįlsson mįlara, höfund Flęšarmśsar og Dżrbķts, veišimann sem žorir aš segja žaš sem honum bżr ķ brjósti. Lįrus Karl Ingason tók myndirnar.

Siguršur Pįlsson, mįlari, er vel kynntur mešal veišimanna sem annarra. Hann er lķfsglašur, žorir aš segja hlutina eins og žeir eru og segir žaš žjóšarbrest hér aš žola illa žį sem vilja standa ķ fęturnar og segja skošanir sķnar -  sem ekki endilega samrżmast žeim sem skólagengnir menn halda fram. Siguršur er žekktur fluguhnżtari og hefur įrum saman kennt fluguhnżtingar vķša um land; hann er höfundur bókarinnar ,,Straumflugur? įsamt Lįrusi Karli Ingasyni, ljósmyndara, og hefur įhyggjur af aš fiskstofnar tortķmist vegna rangra įkvaršana.


,,Ég er stofnręktašur Žingeyingur og žaš žaš skżrir hversu lķtillįtur ég er,? segir Siguršur. ,,Móšir mķn var frį Arnarvatni ķ Mżvatnssveit og fašir minn var alinn upp į Hofsstöšum žar sem Laxįrdalur byrjar. Hann fór žangaš nķu įra gamall og var kominn yfir žrķtugt žegar hann fór žašan til Hśsavķkur žar sem ég fęddist.  Ég held nś aš žaš hafi ekki oršiš mikil tķmamót į stašnum.?

Lęrši nķu įra į vöšin ķ Laxį ķ Mżvatnssveit

Siguršur er annar ķ röšinni af sex systkinum og var ķ sveit į Arnarvatni ķ Mżvatnssveit ķ tólf sumur:
,,Reyndar fór ég žangaš fyrst hįlfs įrs gamall ķ geymslu, žvķ móšir mķn žurfti aš fara į spķtala og žaš viršist hafa veriš meš mig eins og žegar fólk fęr lįnaša góša bók, žaš dregur aš skila henni. Ég sat žarna ķ skśffu į eldhśsgólfinu og įt held ég.  Móšur minni var sagt aš hśn yrši aš koma og sękja mig, žau myndu ekki skila mér öšruvķsi. Og ekki žurfti ég aš kvarta undan dvölinni į Arnarvatni. Žaš voru ęvinlega allir góšir viš mig. Ég held ég hefši munaš žaš ef einhver hefši veriš öšruvķsi. Fyrst ķ staš var ég hjį ömmu og afa, en sķšar hjį Žóru móšursystur minni og Jóni Kristjįnssyni, manni hennar.?

Og um dvölina į Arnarvatni segir hann:
,,Mašur kynntist nįttśrlega öllum verkum. Börn tóku žįtt ķ öllu sem žau gįtu - žaš var ekki bśiš aš finna upp žennan barnažręldóm žį. Žegar ég var nķu įra gamall var mér kennt į vöšin ķ Laxį en žaš er mjög einfalt aš lęra į žau. Žį gat ég leitaš aš kśnum sem voru reknar śt ķ Geldingey į hverjum morgni. Ég man ekki hversu marga daga ég hafši į viku, žaš fór eftir bśstęrš. Žarna var tvķbżli, kannski aš nafninu til žrķbżli, en kżrnar voru alltaf reknar ķ einum hópi śt ķ Geldingey. Svo leitaši mašur aš žeim aš kvöldi. Mašur fór nś ekki endilega alltaf vöšin, heldur bara eitthvert žangaš sem mašur sį aš kżrnar fóru. Ég veit ekki um žaš hvort hętta hafi veriš į feršum, enda skynjar mašur ekki alltaf hvar er hętta.?

Fékk sjö ķ fyrstu veišiferšinni

Siguršur hafši fylgst meš fręndum sķnum veiša ķ Laxį og oršiš vitni aš óskaplega tilkomumikilli veiši, en žegar hann var tólf įra įkvaš hann aš fara einn aš veiša, fékk lįnaša bambusstöng sem alla jafna stóš viš noršanvert hśsiš og lagši af staš:
,,Ég fór seinni hluta dags nišur ķ Žurķšarflóa og stóš į nefinu viš Stekkjarvikiš og žar fékk ég žrjį fiska. Bambusstangirnar voru žannig aš į žęr voru settar lykkjur, festar meš tjörubornu ķsóleringarbandi ? einangrunarbandi - svo var eitthvert smį hjól og seglgarn žar į. Nś, eitthvaš var sett į žetta, spónn eša fluga eftir atvikum, oftast held ég heimagert. Žetta var ekki tilkomumikiš listaverk, en žetta veiddi. Menn köstušu ekki eins og nś. Žeir sveiflušu taumnum, köstušu fram og drógu svo meš stönginni og žegar žeir gįtu ekki fariš aftar meš stöngina, žį kipptu žeir upp og köstušu aftur fram. Žetta voru fķnustu veišitęki, sautjįn fet eša eitthvaš svoleišis. Žarna veiddi ég žrjį nešst ķ Žurķšarflóa og svo fór ég nišur ķ Ęrhelluflóann og fékk fjóra og bar žetta heim.?

Į žessum tķma var ekki mjög algengt aš menn fęru til veiša aš sögn Siguršar.
,,Nei, nei, žaš var ekki alltaf veriš aš veiša. Žaš var kannski bśiš aš ólmast ķ heyžurrki og svoleišis en svo žegar hann var aš ganga ķ rigningu fór einhver af staš og kom heim um nóttina meš žaš sem hann gat boriš af silungi. Ég man hvaš žaš var gaman aš vakna morguninn eftir og sjį žetta liggja allt į ķsköldu žvottahśsgólfinu. Žį var ekki komin hitaveita ķ hśsiš og alls stašar hęgt aš geyma eitthvaš. Žaš var gaman aš vakna į slķkum morgni žegar Sverrir fręndi minn hafši fariš śt ķ Geldingey og komiš meš eins mikiš af silungi og hann gat boriš. Og undan matreišslunni žurfti ekki aš kvarta. Eitthvaš af fiskinum var reykt, en žaš skorti ekki fjölbreytnina ķ matreišslunni žvķ Žóra móšursystir mķn var alveg óskaplega flink.?

Fellur ekki aš veiša og sleppa

Siguršur segist ekki hafa hugmynd um hvenęr įhugi hans į veišimennsku hófst né hvort hann hafi įtt sér fyrirmynd ķ žeim efnum: 
,,Veišihugur er hverjum manni ķ blóš borinn. Ég hef litiš svo į aš ég veiši til aš éta fiskinn. Mér fellur ekki aš veiša og sleppa. Žaš eru bara ekki almennilegir veišimannasišir aš mķnu viti, žótt ég viti ósköp vel aš žetta gera margir įgętir menn og žeir geta svo sem gert žaš ķ friši fyrir mér, en ég vil žetta ekki. Ég vil ekki taka veišidżr,  pķna žaš žangaš til žaš gefst upp fyrir mér, losa svo öngulinn og segja: ,,Žetta er allt ķ lagi, ég var bara aš leika mér?. Ég skil ekki sišferšiš. En ég verš žess greinilega var aš žaš eru ašrir sem skilja žaš. Frį žessari fyrstu veišiferš minni kom svo langt hlé fram aš žeirri nęstu ? žaš er aš segja ķ smįveiši.  Ég var kominn yfir žrķtugt žegar ég fór nęst til veiša meš priki. Įrin žar į milli var ég aš gera ašra hluti, ég var  į sjó, ég var ķ landi og hafši önnur įhugamįl. Einu sinni leitaši ég mikiš aš steinum og fannst žaš andskoti gaman, en ég varš ansi nišurlśtur af žvķ!  Ég er bara ekki safnari ķ mér,  žannig aš ég kom mér ekk upp neinu slķku. Hins vegar į ég stóran, raušan jaspis, uppi ķ fjöllum austur ķ Hornafirši, sem mér var gefinn af Helga ķ Hoffelli voriš 1973. Hvort einhver hefur fariš meš hann heim sķšan veit ég nįttśrlega ekkert um.?

Slakaš į viš Kristnipollinn ķ Laxį ķ Dölum meš vinunum Sigurši Waage og Hjalta Björnssyni. Žarna voru Dalamenn skķršir žegar žeir komu af žingi įriš 1000.

Siguršur bjó um tķma sušur meš sjó og žar gekk hann ķ Stangveišifélag Keflavķkur og fór meš félögum žar ķ veišiferš austur ķ Geirlandsį:
,,Žetta var įriš 1970 og félagi minn og svili voru meš įhuga fyrir stangveiši. Žeir voru komnir ķ Stangveišifélag Keflavķkur og tóku mig meš ķ veišiferš. Ég įtti engar veišigręjur og var bara į vašstķgvélum. Žeir héldu žį į mér į bakinu śt į eyri žar sem ég stóš. Žetta var aš vorlagi, fyrsta voriš sem Stangveišifélag Keflavķkur hafši Geirlandsį. Svo fórum viš aftur seinustu dagana ķ įgśst žaš įr og veiddum vel. Žaš var eftirminnileg og skemmtileg ferš.?

Žarf kenningar um žį sem lįta fiskana ekki ķ friši

Žegar ég leitaši mér upplżsinga um Sigurš įšur en vištališ var tekiš voru nokkrir sem bentu mér į aš hann hefši miklar kenningar um fiskstofnana. Hann er fljótur aš svara:
,,Žaš žarf engar kenningar um žaš hvort fiskstofnar sveiflist eitthvaš til. Žetta eru ekki mķnar kenningar, heldur alkunn fiskifręši. Žaš žarf kenningar um žau mannkvikindi sem geta ekki lįtiš žessa fiska ķ friši og leyft žeim aš žróast ķ friši. Žaš į ekki aš gera neitt nema veiša;  žaš į ekki aš sleppa seišum. Žaš er ekki ķ mannlegu valdi aš bśa til seiši nema žau sem hafa skemmda erfšaeiginleika. Mašurinn ręšur ekkert viš žaš. Žaš er bara fiskurinn sjįlfur sem ręšur viš žaš.Og žó menn hafi stofnaš į sķnum tķma saušfjįrręktarfélög og nautgriparęktarfélög, sem var alveg prżšilegt, žį žurftu žeir ekki endilega aš fęra žį grundvallarhugsun yfir į laxinn eša sjóbirtinginn eša ašrar fisktegundir. Žaš er óskaplegt. Einhvern tķma var ég aš tala viš įgętan mann sem sagšist ekki vera ķ neinum vandręšum meš aš hreinrękta laxastofn sem vęri aš hverfa eša horfinn, žaš vęru bara sex ęttlišir og žį vęru žeir oršnir hreinręktašir. En hann virtist ekki hafa tilfinningu fyrir žvķ aš ašlögun fiskstofnanna hefur tekiš nokkrar aldir eša žśsundir įra. Žetta er ekki eini mašurinn sem hefur veriš aš veltast ķ erfšafręši og hefur ekki haft neina tilfinningu fyrir žessu, ég er bśinn aš hitta marga sķšan. Og ekki neina bjįlfa heldur įgętis menn, en žeir hafa bara engan skilning į žessu. En ég vil geta žess um leiš aš ég var aš vinna meš prżšilegum trésmiš sem var noršan af Dalvķk. Hann hét Gušmundur Gušmundsson og hann kunni nś aš gera aš gamni sķnu. Hann sagšist vera sjötti ęttlišurinn ķ röš sem héti žessu nafni og ,,žessvegna er žaš oršiš hreinręktaš?, sagši hann.  ,,En žetta var nś smį śtśrdśr...Austur ķ Fljótshverfi eru Laxįog Brśarį, sem renna ekkert mjög lengi fiskigengar hvor ķ sķnu lagi, en svo sameinast žęr og falla ķ Djśpį sem er jökulį og foraš, en žaš er nógur fiskur ķ henni samt. Žaš hrygnir lķka ķ henni fiskur. Sś var tķšin aš žaš var mjög aušvelt aš žekkja ķ sundur stofnana ķ Brśarį annars vegar og Laxį hins vegar. Žeir voru ekki eins ķ laginu. Svo var settur upp skóli į Kirkjubęjarklaustri til aš kenna mönnum fiskeldi. Ekki skorti į žaš aš žeir voru alltaf aš taka klakfisk śr įnum žarna og sögšust halda öllu sér, fiskinum śr žessari į sér og hinni įnni sér.  En žaš voru svo nemendurnir sem sögšu bara ašra sögu. Hrśtahugmyndirnar. ,,Viš höldum žessari fallegu rollu undir žennan hrśt..? -  enda sé ég ekki nśna vaxtarmun į fiskunum śr Laxį og Brśarį. Ég sé ekki śtlitsmun į žeim. Žaš getur veriš vegna žess aš ég sé aš einhverju leyti glįmskyggn, en ég held žó ekki.?

Grundvallast į gręšgi

Žarna er greinilega komiš inn į stórmįl hjį Sigurši, enda ekki komiš aš tómum kofanum hjį honum ķ žessum efnum:
,,Žaš er veriš aš eyšileggja fiskstofnana meš žvķ sem veriš er aš gera nśna į Ķslandi, Rangįręvintżriš sem er kallaš svo og sömu vinnubrögš gilda um Skógaį og Tungufljót ķ Įrnessżslu og mér skilst aš žaš sé nśna veriš aš stefna į Brśarį ķ Tungunum. Svo flęša villifiskar śt um allt og hrygna meš heimafiskinum og eyšileggja stofnana. Stangveišifélögin eru į fullu ķ žessu, veišifélögin lķka ? žaš er aš segja landeigendurnir - og Veišimįlastofnun leggur svo blessun sķna yfir allt heila svķnarķiš. Žetta grundvallast allt į gręšgi og ķ gręšginni er engin tryggš viš eitt eša neitt. Ég held ég geti fullyrt žaš aš til dęmis laxinn eigi sér enga mįlsvara, enga varnarašila į žessum vettvangi og žaš er gjörsamlega laust viš žaš aš stangveišifélögin standi sig ķ žessu, ég tala nś ekki um blessaša bęndurna. Žeir hafa kannski ekki tekiš eftir žvķ aš žeir hafa getaš menntaš börnin sķn žvķ žeir hafa tekjur af įnni sinni. Og Veišimįlastofnun er aš žessu leyti bara gjörsamlega ónżtt fyrirtęki. Žaš er engin vörn ķ žvķ aš hafa hana. Mešan fiskifręšingarnir žegja žį er alveg sama hvaš leikmenn segja. Žaš tekur enginn mark į žvķ, af žvķ aš žrįtt fyrir allt,  žį reikna menn nś meš žvķ aš skólagengnir menn hafi eitthvaš til brunns aš bera, žekkingu sem geti eflt hjį žeim manndóminn.?

,,Ég held ég finni aldrei draumastašinn, en mig hefur oft dreymt sama veišistašinn, en aldrei séš hann ķ vöku.?

Mikil hętta į aš laxastofnar tortķmist

Žetta žekkir Siguršur af eigin raun, žvķ žetta mįl hefur honum veriš hugleikiš ķ įratugi:
,,Ég fór dįlķtiš grimmilega ķ barįttu fyrir rśmum tuttugu įrum og hafši ekkert fyrir žaš nema aš verša dįlķtiš skķtugur į bakinu og mannoršiš var svona heldur ręfilslegt į eftir. Stangveišifólk og ašrir hvorki vildu né gįtu nokkurn skapašan hlut um žetta hugsaš. Žetta hefur bara versnaš jafnt og žétt og įstandiš veršur sķfellt verra. Aš minnsta kosti allt Sušurlandiš er undirorpiš žeirri miklu hęttu sem stafar af žessum miklu sleppingum. Žaš er allt Sušurlandiš undir, ef ekki Borgarfjöršur lķka, en žaš er enginn aš gį aš žessu og žaš er öllum nįkvęmlega sama. Žaš endar bara žannig aš allir laxastofnar į Ķslandi tortķmast.

Laxinn er alveg berskjaldašur fyrir flękingum. Žaš er ekki ķ ešli óbrjįlašra fiskstofna aš fara annaš en heim til sķn žegar žeir koma śr hafi, nįttśruleg villa er talin um 2%, menn halda aš žaš sé svona rétt hęfilegt til aš višhalda erfšabreytileika og koma ķ veg fyrir stöšnun, en svo žegar kemur haugur af fiski og fer aš hrygna meš heimafiskinum - žvķ heimafiskurinn kann ekki aš verja sig fyrir žessum kvikindum- žį fara arfbundnir eiginleikar aš raskast. Og hvaša eiginleikar? Žaš vita menn ekki. Lengi vel slepptu menn seišum og endurheimtu mjög lķtiš en lugu žvķ meira um įrangur sleppinganna.  Žvķ betur var žaš lygi, žvķ ef žaš hefši veriš sannleikur ęttum viš engan laxastofn į Ķslandi. Lygin er ekki alltaf til bölvunar!  En ef menn taka sig ekki į varšandi stofnablöndun hjį laxastofnum, žį tortķmist žetta allt saman. En gręšgin kemur sennilega ķ veg fyrir aš menn taki sig nokkurn tķma į. Žaš fer eftir žvķ hve  blöndunin er mikil, hve mikiš af aškomufiski hrygnir meš heimafiski, hversu langan tķma žaš tekur fyrir laxinn aš śrkynjast; žaš tekur ekki hundruš įra, en kannski einhverja tugi. Mér finnst alvarlegt žegar menn koma meš rangar upplżsingar og kynna žęr fyrir fįfróšum veišimönnum eins og žetta sé heilagur sannleikur. Viš vorum meš fundi įriš 1984 žar sem  Landsamband stangveišifélaga, Landssamband veišifélaga, Veišimįlastofnun, Landssamband fiskeldis- og hafbeitarstöšva og Lķffręšifélag Ķslands lögšu til fyrirlesara. Ég var žį ķ varastjórn Landssambands stangveišifélaga og žar žekktu menn nįttśrlega gamla spakmęliš ,,Fķflinu skal į forašiš etja.? og sendu mig...! Eitt sinn  kom ręšumašur frį Veišimįlastofnun og sagši frį athugun sem gerš var noršur ķ Hrśtafjaršarį, žar sem veriš var aš skoša ęskilegan žéttleika į seišum, hvenęr žau žrifust best. Žeir slepptu seišum fyrir ofan fossa ķ Hrśtafjaršarį, į ófiskgenga hluta įnna. Svo kom nś blessašur drengurinn og sagši frį žvķ aš žaš hefši komiš ķ ljós aš žegar žaš voru 30-50 seiši į hverja hundraš fermetra žį leiš žeim best. Ég trśši žessu, žvķ ég var svo illa aš mér. Svo atvikašist žannig aš ég fékk gögnin um žessa rannsókn og  žar er hvergi talaš um fimmtķu, og žaš er augljóst mįl aš žrjįtķu er lķka alltof, alltof mikiš. Og žó žaš sé ekki kurteisi žį leyfši mašur sér aš giska į kannski fimm seiši į hverja hundraš fermetra, žį gętu žau haft žaš gott žarna ķ žessari į.  En žaš var nś einu sinni keppikefli manna sem stżršu mįlum žarna į stofnuninni aš žaš vęri mikiš af seišum, sem var nįttśrlega bara vitleysa.

Bżr yfir ógrynni upplżsinga

Žaš er ekki annars stašar į Ķslandi til jafn mikiš af upplżsingum į einum staš um allt žetta og žaš sem ég er meš ķ höndunum. Ég er meš alveg lifandis bżsn af upplżsingum um žaš sem bśiš er aš gera og haldleysi žessara raka sem višruš eru um ęskilegar stofnstęršir, seišafjölda og svo framvegis. Ef einhver fiskifręšingur tęki sig nś til og fęri aš višra žessa hluti rękilega meš stašreyndunum, - ja, hann fengi nś ekki friš sį og ekki stušning frį kollegum sķnum. Žaš er svo mikiš mergleysi žar į feršinni. Einhvers stašar hefši veriš sagt aš žaš vęri mergsvikiš fólk śr uppeldinu, hvort sem žaš uppeldi vęri śr einhverri menntastofnun eša śr öšrum staš. Žeir gętu ekki lagt neinum liš blessašir mennirnir. Einn vinur minn sem gerši dįlķtiš af žessu hafši ekki annaš en skķt og skömm fyrir. Alls ekki frį stangveišimönnum alla vega. Žaš er hręšilegt aš menn hafi lįtiš draga sig inn į žessi sviš eins og skynlausar skepnur. Žessi vinur minn hefur lķka veriš aš hugsa um žorskinn og žį sem synda ķ söltum sjó. Honum var einu sinni bošiš į rįšstefnu til Ķrlands og bošiš aš taka meš sér tvo fiskifręšinga, allt greitt. Hann reyndi aš fį menn meš sér. Žaš gekk ekki. Žeir bįru allt fyrir sig. Aš lokum sagši einn: ,,Veistu žaš, aš ef ég fęri meš žér į rįšstefnuna, žį vęri ég aš lżsa žvķ yfir aš ég vęri um žaš bil į sömu lķnu og žś ? sem ég er reyndar ? en žaš mį bara enginn vita af žvķ. Žį verš ég fyrir sömu ofsóknum og žś hefur oršiš fyrir og ég žoli žaš ekki.? Mįlfrelsiš er ekki skķtsvirši į Ķslandi, hvaš žį skošanafrelsi, svo ég tali nś ekki um leit aš sannleikanum, menn hafa ekkert viš žaš aš gera. Ég held aš Ķslendingum sé djöfullega viš žį sem vilja standa ķ lappirnar. Indriši į Fjalli, sį merkilegi mašur, sagši einhvern veginn svona žegar Žingeyingar voru aš losa sig viš Sigurš ķ Ysta-Felli sem var stórmerkilegur foringi: 

,,Sigurši viš sjįlfir höfum sagt aš fara,
žį sem hįtt sitt höfuš bera,
höfum viš ekkert viš aš gera.?

Dżrbķtar ķ öllum regnbogans litum.

Ég veit ekkert hvernig žetta er hjį öšrum žjóšum, en žetta er alvarlegur žjóšarbrestur hér. Į sķnum tķma skrifušum viš undir Hafréttarsįttmįlann og ķ honum stendur aš heimažjóšir laxastofnanna, žaš er aš segja žjóširnar ķ löndunum žar sem fiskurinn hrygnir, įbyrgšust laxastofnana frammi fyrir  mannkyninu um alla eilķfš. Žetta sagši okkur Gunnar Schram ķ erindi sem hann flutti yfir okkur noršur į Akureyri į ašalfundi Landssambands stangveišifélaga fyrir nokkrum įrum.?

Fiskisśpa ķ Kollafirši

,,Lķtum į. Kollafjaršarfiski var sleppt ķ Hérašsvötn ķ Skagafirši. Endurheimtan žar var aš 0.4% af sleppingunni mętti ķ Hérašsvötn, en 0.6% af sömu sleppingu kom ķ Blöndu! Žaš var ekki annaš. Ég man eftir hafbeitarrįšstefnu sem ég sat į Loftleišahótelinu žar sem kom hver į fętur öšrum upp ķ ręšustól meš stjörnur ķ augunum af hrifningu af sjįlfum sér yfir hvaš žeim hefši tekist vel aš plata nįttśruna og gera alla hluti miklu betur en nįttśran gat gert sjįlf. Satt aš segja žį var hręšilegt aš hlusta į žetta fólk; vitandi žaš aš žaš vissi ekkert hvaš žaš var aš tala um, ekki neitt. Stašreyndin er sś aš reglum hefur veriš hagrętt žannig į Ķslandi aš žetta fólk mįtti hér umbil allt. Enda var forystan į Veišimįlastofnun žannig aš žar voru ekki menn sem voru hįmenntašir nįttśrufręšingar heldur miklu frekar upp į fiskeldiš. Svo fundu menn upp žetta skelfilega orš sem heitir ,,fiskrękt? en žaš er ekki rétta oršiš. Žetta er bara skemmdarstarfsemi. Žeir leyfšu sér aš tala um Kollafjaršarstofn. Žaš var enginn stofn ķ Kollafirši, žaš var fiskisśpa.  Stofn veršur ekki til bara afžvķ aš einhverjir hrśtafręšingar djöflist ķ nokkur įr, žaš er bara ekki žannig. Įhugi minn į žessum mįlum vaknaši bara vegna žess aš ég hafši ašgang aš skynsömum og vel menntušum mönnum sem fręddu mig um žessa hluti og ég sį alveg haldleysi žess sem blašrararnir voru aš bulla. Ég veit ekki hvort žaš er nokkuš merkilegur męlikvarši, en klukkutķmarnir sem ég hef variš ķ aš virša žetta fyrir mér skipta žśsundum. Veišimenn hafa almennt ekki neinn žann įhuga į žessu sem veldur fyrir žeim vöku og forystan ķ Landssamtökum stangveišimanna og stangveišifélögum yfirleitt ekki heldur. Žar eru aš jafnaši į feršinni menn sem vita ekkert um žessi mįl eša aš minnsta kosti ekkert sem mįli skiptir og žegar žeir leita sér svo einhverra upplżsinga hjį skólagengnum mönnum, žį hitta žeir fyrir fólk sem eitthvaš svo merglaust og laust viš manndóm aš žeir geta ekki meš nokkru lifandi móti fylgt žekkingu sinni eftir.  Žaš er lķka visst ónęši af žvķ, menn skapa sér ekki neinar vinsęldir. Ef žaš ętti til dęmis aš segja mönnum nśna aš hętta aš sleppa seišum žį held ég aš sį sem segši žaš fengi eitthvaš af kastarólufoki heim į lóš hjį sér. En žaš er nś samt žaš sem veršur aš gera, en veršur aldrei gert. Stangveišifélögin gera marga hluti vel, en į žessu sviši eru žau algjörlega sofandi. Žaš er talsvert mikiš af góšu félagslķfi hjį stangaveišifélögunum en aš geta lįtiš eins og žessi hętta sé ekki fyrir hendi er hręšilegt aš horfa upp į. - Įrmenn eru nįkvęmlega jafn dįšlausir aš žessu leyti og allir ašrir. Ég er ķ Įrmönnum en ég er svo atkvęšalķtill ķ žvķ félagi aš ég get varla sagt aš ég tilheyri žvķ. En ég er lķka ķ Stangaveišifélagi Reykjavķkur. Ég var ķ Stangveišifélagi Keflavķkur og žeim hefur įbyggilega létt viš žaš aš stroka mig śt žar sem félagsmann. Ég hef nöldraš ķ nokkra įratugi. Žaš er ęgilega leišinlegt aš horfa upp į aš žaš séu haldnar einhverjar messur yfir veišimönnum og ef žaš er einhver alvara ķ mįlinu er žaš reynsla mķn aš žeir koma ekki. En ef žaš er eitthvaš skemmtilegt žį męta menn. En alvöruleysiš veršur aš hafa einhver takmörk.?

Fljótshverfiš

,,Ég hef mikiš veitt ķ Fljótshverfinu ķ Skaftafellssżslu. Žaš svęši er óskaplega fallegt og gaman aš veiša žar, auk žess sem ég žekki mjög marga į žvķ svęši og į vini į mörgum bęjum. Svo eignašist ég tengdason žarna į einum bęnum, kynntist fólkinu hans og svo žróašist žetta įfram. Fljótshverfiš er dįsamlegur stašur og ég hef notiš žess aš bśa ķ eyšibżlinu Kįlfafellskoti žegar ég er žarna austurfrį aš veiša. Gömlu hjónin sem įttu žetta, Jakob Bjarnason og Róshildur Hįvaršsdóttir, voru seinasta fólkiš sem bjó ķ Kįlfafellskoti. Žau keyptu sķšar stóran hluta af jöršinni Hörgslandi og fluttu žangaš, en žaš var öllu haldiš ķ lagi ķ Kįlfafellskoti og snyrtimennskan til fyrirmyndar. Žaš er öllum gott aš skipta um umhverfi, alveg sama viš hvaš fólk starfar. Ég hef aldrei veitt svo mikiš aš ég komi žvķ ekki ķ lóg. Eitt haustiš žegar viš vorum mörg ķ heimili var til dęmis svo mikill fiskur ķ frystikistunni aš žaš var ekki hęgt aš taka slįtur. Žį nįttśrlega fór mašur aš matreiša fiskinn į fjölbreyttan hįtt og žaš gekk įgętlega. Žetta er góšur og hollur matur.?

Spekingslegur į bakkanum.

Eiginkona Siguršar er Sólveig Karvelsdóttir og eiga žau žrjś börn og fyrir įtti Siguršur einn son.  Auk heimilisfólks var oft gestkvęmt į heimilinu og į einum slķkum degi hnżtti Siguršur fluguna Flęšarmśs:

,,Viš vorum svo mörg ķ heimili og margir gestir og ég var meš hnżtingargręjurnar inni ķ svefnherbergi. Ég sat žį į brókinni framan į rśmbrķkinni og hnżtti Flęšarmśsina. Ég gerši žaš öšruvķsi en ég hafši įšur séš eša hnżtt, annaš var nś ekki hugsaš žį. Hśn hefur gefiš vel. Foreldrar Sólveigar konu minnar voru frį Hellilssandi, Anna Margrét Olgeirsdóttir sem lést 1959 og Karvel Ögmundsson, śtgeršarmašur og rithöfundur. Karvel var fęddur ķ Beruvķk og alinn upp į Hellissandi. Nķu įra fór hann ķ  fóstur  - rétt eins og fašir minn - og fór svo śr fóstrinu og hóf sjįlfsmennsku fjórtįn įra gamall. Ég fullyrši aš žarna į utanveršu Snęfellsnesi hafi oršiš žįttaskil žegar hann og félagi hans keyptu sér sumarbįt 14 įra gamlir og reru og höfšu meš sér braušbita og kaffi ķ flösku ķ sokk. Įšur höfšu menn ekkert meš sér.- ekki einu sinni vatn. Karvel var yndislegur mašur. Hann lést 102 įra į afmęlisdegi sķnum, 30. september 2005 og ég žykist vita aš hann hafi ekki ętlaš aš gefa neitt eftir fyrr.?

En hefur Sólveig sama įhuga į veišimennsku og eiginmašurinn?
,,Žaš er nś ekki alveg gott aš segja hvort Sólveig hafi haft sama įhuga og ég į veiši.  Ég held hśn hafi kannski haft vit į žvķ aš sleppa žeim įhuga ekki lausum, žvķ žaš žurfti einhvern til aš halda ašeins ķ hemilinn. Ég er viss um aš ég hefši hagaš mér miklu verr en ég gerši ef hśn hefši įnetjast žessu lķka!  Žaš kom fyrir aš hśn kom meš og veiddi, en žaš var oftar sem hśn kom ekki meš ķ veišiferširnar.?

Stalst ķ box Stefįns Jónssonar fréttamanns...

En Flęšarmśsin var ekki fyrsta flugan sem Siguršur hnżtti...
,,Nei, ętli ég hafi ekki hnżtt fyrstu fluguna įriš 1976, žį oršinn 36 įra. Žį stalst ég ķ fluguboxiš hans Stefįns Jónssonar fréttamanns og rithöfundar žegar hann farinn aš sofa ķ veišihśsinu viš Reykjadalsį. Hann hnżtti handa mér eina flugu įšur en hann fór aš sofa og ég veiddi į hana nęsta dag og į hana enn. Žegar Stefįn vaknaši, skošaši hann fluguna sem ég hafši hnżtt og viš uršum sammįla um aš ef žaš veiddist į hana yrši hśn aš heita Voši žvķ hśn var alveg vošalega ljót! En žaš varš ekkert śr Vošaflugunni. Ég hef hannaš nokkrar flugur sķšan, en žekktastar eru sennilega Flęšarmśs og Dżrbķtur. Flęšarmśsin er alveg grķšarleg fluga, veišitęki sem bśiš er aš nota ķ 24 įr. Dżrbķturinn er lķka góšur. Ég held ég fari ekki eftir neinu sérstöku žegar ég er aš hnżta. Ég er ekkert aš kreista mig viš aš bśa til nżjar flugur. Žegar ég hafši hnżtt svolķtiš fór ég į nįmskeiš hjį Kolbeini Grķmssyni. Mašur er svo vitlaus žegar mašur er aš byrja aš mašur hefur ekki fullkomna möguleika į aš nżta sér žį žekkingu sem stendur til boša. Žaš žróast svo smįtt og smįtt og svo koma kunningjasamböndin og bękur og žeir eru margir sem eiga sök į žvķ aš ég hef nįš įrangri ķ aš hnżta flugur.?

Brśkar stólpakjaft og fékk Hįttvķsibikarinn fyrir

Siguršur žykir afar góšur kennari ķ fluguhnżtingum. Hann segir karlmenn ķ miklum meirihluta į nįmskeišunum:
,,Jį, žaš eru fįar konur sem hafa sótt nįmskeišin. Ég byrjaši nś reyndar aš kenna įšur en ég kunni aš hnżta flugur! Ég hef lęrt mikiš af žvķ aš kenna, ég held aš žaš sé reynsla allra sem kenna. Žetta gerir kröfur til manns. Ég hef kennt vķša um land og sķšustu fimm vetur hef ég mętt hjį Stangaveišifélagi Reykjavķkur hįlfsmįnašarlega. Žetta eru reglulegar įnęgjustundir, gott félagslķf og stundum męta hįtt ķ žrjįtķu manns. Žangaš koma lķka strįkar sem eru bśnir aš vera alla veturna, fķnir strįkar og flottir fagmenn. Ég brśka mig talsvert viš žį og žeir glefsa į móti og bįšum er skemmt. Enda fékk ég Hįttvķsibikarinn einn veturinn sem sżnir bara aš menn eru ekki alveg hśmorlausir. Ég man mjög vel eftir einum jįrnsmiš sem kom į nįmskeiš til mķn ķ Borgarnesi. Hann var heljarmenni meš stórar hendur, en afskaplega fķngeršur mašur ķ sįlinni og žaš var vošalega gaman aš sjį hvaš honum gekk vel aš hnżta flugur. Vissulega eru ekki allir jafn lagnir viš aš hnżta flugur, en žaš geta allir lęrt žaš. Žaš er ekki hęgt aš festa hendur į žvķ eftir hverju mašur fer žegar mašur bżr til flugur. Žaš rótar nś ekki mikiš viš mér žótt mķnar flugur hafi oršiš vinsęlar. Ég veit ekki annaš en mįliš standi žannig aš žaš sé ekki hęgt aš fį einkaleyfi fyrir flugu sem bśiš er aš sżna og er komin į almannavitorš. En sį sem bišur um einkaleyfi į flugu sem ekki er fullreynd,hann er nįttśrlega bara kjįni. Žannig aš lögin eru eins og į mörgum öšrum svišum; duga ósköp lķtiš.  Žaš er fariš aš framleiša žessar flugur og fariš aš veiša į žęr hér og hvar og ég veit til dęmis aš Flęšarmśsin er notuš ķ Danmörku. Ég gaf kunningja mķnum ķ Danmörku Flęšarmśs fyrir löngu og hśn er notuš talsvert mikiš. Hvort einhverjir segist vera höfundar aš henni žar veit ég ekkert um!  Nei, ég hef ekki veitt annars stašar en į Ķslandi, ég hef kastaš ķ öšrum löndum en žaš flokkast ekki undir veišiskap. Žaš er ķ rauninni engin į śti ķ heimi sem mig langar aš veiša ķ, en aušvitaš er alltaf gaman aš koma į nżja staši og kynnast nżjum kringumstęšum.? 

Siguršur segir aš ekki hafi endilega allar feršir endaš į aš verša veišiferšir, en žessi gerši žaš greinilega! 

En hverjar skyldu vera bestu flugurnar aš mati Siguršar?
,,Ég veit nś ekkert um žaš. Žaš er engin staša ķ fluguveišum ķ dag, menn halda įfram aš finna upp flugur upp į lķf og dauša og žaš er gott. Margir lenda ķ žvķ aš bśa til samskonar flugur, sem er bara ešlilegt. Svo taka menn stundum flugur sem bśiš er aš nota ķ hundraš įr, hnżta žęr og gefa žeim nżtt nafn.  Žetta er allt mjög ešlilegt.?

Góšir veišifélagar

Ķ gegnum tķšina hefur Siguršur kynnst mörgum góšum veišifélögum og hann nefndi įšan Stefįn Jónsson rithöfund og fréttamann:
,,Jį, Stefįn var vinur minn. Viš hittumst ķ fyrsta skipti śti į Reykjavķkurflugvelli. Ég var aš skutla kunningja mķnum ķ flug og viš Stefįn įkvįšum žį aš viš skyldum veiša saman, įkvįšum staš og dag og allt saman. Viš vissum nįttśrlega deili hvor į öšrum og hann žekkti  fólkiš į Arnarvatni.Viš fórum ķ Reykjadalsį žetta sumar. Stefįn var alveg óskaplega góšur mašur og ég vitna alltaf ķ Jón Sólnes sem sagši aš Stefįn hafi veriš reglulega góšur og elskulegur vinur. Hann var svo gefandi manneskja. Viš įttum nįttśrlega alveg grķšarlega skemmtilegar stundir saman. Mér sagši einu sinni mašur aš Stefįn hefši sagt aš honum žętti ég skemmtilegur. Og žarna komum viš aš merkilegum hlut: Ég lagši nefnilega aldrei neitt til žessarar samkomu nema hlįturinn! Žaš skyldi enginn vanmeta žaš. Žżšing hlustandans er mjög mikil Kynni mķn af Stefįni Jónssyni voru žannig aš ég get ekki alveg tekiš undir meš žaš aš hlįturinn lengi lķfiš. Mér fannst stundum aš hann vęri alveg hreint aš drepa mig śr hlįtri. Žeir sem segja aš hlįturinn lengi lķfiš fóru įbyggilega aldrei ķ bķlferš meš Stefįni Jónssyni! En fleira veit sį sem fleira reynir.

Veišifélagar

Ég veiši ekki alltaf meš sömu mönnunum. Žaš eru margir afbragšsmenn sem ég hef fariš ķ veišiferšir meš. Um tķma flęktist ég dįlķtiš um meš Pįlma Gunnarssyni žegar hann var aš taka upp veišižętti, žaš var verulega gaman. Pįlmi er frįbęr manneskja og žar į laxinn verjanda. Menn eins og Pįlmi eiga aš veiša. Hann hljóšar upp yfir sig af fögnuši žegar fyrsti fiskurinn tekur į vorin. Svo gengur žetta žannig allt sumariš og žaš er alveg sami fögnušurinn žegar sį sķšasti tekur į aš hausti. Svona menn eiga aš veiša.  Ętli viš Pįlmi höfum ekki kynnst af žvķ viš höfšum sameiginlegar įhyggjur af žvķ hvernig fariš er meš fiskstofnana hér. Annar góšur veišifélagi er Óskar Žórarinsson frį Vestmannaeyjum. Hann dregur mig oft ķ veiši ? eša ég hann. Óskar er sjómašur, skipstjóri og śtgeršarmašur og honum kynntist ég žegar viš Pįlmi vorum aš flakka um landiš ķ myndatökuferšunum. Viš Óskar erum nęstum žvķ ķ daglegu sambandi, en ekki aš ręša veišiskap.  Svo koma žeir hver į fętur öšrum veišifélagarnir. Mörgum žeirra hef ég kynnst gegnum veiši..

Strįkahelgi į Arnarstapa einu sinni į įri

Svo žegar heilsan hefur eitthvaš bilaš, žį hafa nokkrir lęknar kįssast ķ mér og viš oršiš góšir félagar. Viš förum til dęmis į hverjum vetri nokkrir saman ķ strįkahelgi vestur į Arnarstapa žar sem viš fjórar fjölskyldur eigum hśs. Viš hittumst žar į föstudegi um mišjan janśar undir kvöldmat, sjóšum okkur siginn fisk og boršum hann meš žrumara og öšru tilheyrandi. Einn lęknir į Landspķtalanum sem sagšist vera aš fara į strįkahelgi var spuršur aš žvķ hvaša dagskrį viš hefšum žar. ,,Viš höfum enga dagskrį, viš tölum saman,? sagši hann. Stundum lesum viš śr merkilegum bókmenntum. Viš erum svona sjö til ellefu strįkarnir sem mętum į žessar helgar. Žarna eru sjómenn, lęknar, innanhśssarkitekt, bķlamįlari, śtvarpsžulur, byggingatęknifręšingur og ég, sem var mįlari.?

Siguršur segist ekki eiga neinn draumastaš ķ veiši į Ķslandi, enda hafi hann ekki séš allt landiš:
 ,,Ég held ég finni aldrei draumastašinn, en mig hefur oft dreymt sama veišistašinn, en aldrei séš hann ķ vöku. Hins vegar finnst mér allar veišiferšir sem ég hef fariš ķ skemmtilegar, hvort sem ég hef veitt eitthvaš eša ekki. Félagsskapurinn, umhverfiš og vešriš spilar allt saman. Ég hef veriš viš veiši ķ bestu vešrum sem til eru og lķka ķ djöfullegustu vešrum sem hęgt er aš hugsa sér, žegar möl fżkur yfir mann  - ekki sandur, heldur möl. Ķ slķkri ferš veiddi ég heilmikiš af sjóbirtingi. - Allt žetta rennur saman ķ glešiminningar, žaš gerir žaš. Vinirnir skipta nįttśrlega grķšarmiklu mįli og  žaš er ekki margir leišindamenn sem ég hef hitt.?

Elska skaltu nįunga žinn žvķ...

Žaš stendur ekki į svarinu žegar ég spyr hann um stöšu fluguveiša ķ dag:
,,Menn skyldu nś bara aš gį aš sér og ekki ķmynda sér aš žeir hafi gleypt heilagan anda žótt žeir séu farnir aš veiša į flugu. Žaš į aldrei aš sżna žeim sem veiša į önnur tęki nokkurn rembing. Ég er ekkert aš heimta žaš aš menn hafi sérstaka įnęgju af žvķ aš hafa spónakarl viš hlišina į sér, en žaš skiptir bara engu mįli. Menn skulu bara įtta sig į žvķ sem Örn Bįršur prestur ķ Neskirkju minnti eitt sinn į: ,,Elska skaltu nįunga žinn žvķ hann er mašur eins og žś?.  Ef einhverjir eru óęšri af veišimönnum žį er žaš fólk sem skilur ekki aš nįttśran var ekki sköpuš handa manninum; mašurinn er hluti af žvķ sköpunarverki sem nįttśran er og ętti aš gjöra svo vel aš virša žaš. Og ef einhver fer śt ķ nįttśruna til aš sżna žar dżrš sķna, žį er hann į villigötum. Ég segi ekki aš ég sé alltaf fullur af įst į nįunganum, en žó kemur žaš fyrir. Žaš eru vissulega ķ laxveišinni nokkrar yfirstéttarteórķur hjį mörgum. Žaš į aš hafa fķn veišihótel og žegar žeir eru sestir viš matboršiš kemur kokkur og flytur erindi um žaš sem boriš veršur į borš. Oft eru žaš einhverjir matarbitar meš raušum skrautslettum og slķku. Ég hef nįttśrlega lent inni į svona hótelum en ég er svo ómerkilegur aš žaš hefur žį veriš ķ annarra manna boši. Ég veiši oft meš mönnum sem eru meš matargeršarįstrķšu og bśa til svakalega góšan mat og žar er gaman. Ég hef fariš margar mjög minnisstęšar feršir og žaš er ekki alveg vķst aš žęr hafi allar endaš sem veišiferšir. Einhverju sinni fórum viš aš leita aš fiski austur ķ Skaftafellssżslu ķ dįsamlega fallegu vešri og viš endušum meš aš ganga meš veišistangirnar į okkur frį  Lómagnśpi inn ķ Nśpstašaskóg, svona nķu kķlómetra hvora leiš. Žetta gengum viš ķ vöšlunum og var alveg ógleymanlegt. Žį var ég meš Sębirni Kristjįnssyni, sem er umhverfisverndarmašur, skynsamur og drengskaparmašur og Karvel Hreišarssyni, sem žį var ungur mašur og bżr nś ķ Danmörku. Hann er sömu geršar. Žetta var eftirminnileg ferš. Viš köstušum tvisvar, žrisvar, en ašallega gengum viš um og skošušum.?

Og sumariš 2010 er nęstum bókaš: 

,,Ég fer kannski noršur ķ Haganes ķ Mżvatnssveit, svo fer ég austur ķ Baugsstašaós, sem er rétt austan viš Baugstaši, žar sem rjómabśiš fręga var. Žar rennur mikiš vatn um flóann į leiš til sjįvar og žaš gengur mikiš af fiski inn į žaš svęši. Žangaš hef ég ekki komiš įšur. Ég hef veitt ķ Soginu, stundum marga daga austur ķ Grenlęk og svo fer ég ķ sumar meš Óskari Žórarinssyni vini mķnum ķ Laxį ķ Dölum. Óskar vill ekki vera einn į stönginni, žvķ žaš er svo erfitt. Einhvern tķma sagši ég žegar ég var spuršur hvers vegna ég fęri svona oft aš veiša, aš skżringin vęri sś aš žaš vęru svo margir sem ęttu ekki hund og tękju mig meš ķ stašinn! Žaš gefur lķfinu aušvitaš gildi aš umgangast fólk meš sömu įhugamįl og ég, en žaš er nįttśrlega alveg óžolandi ef fólk ętlar bara aš horfa į lķfiš ķ gegnum stangarlykkjurnar...?

16.10.2020

Tķmavélin

20.8.2020

Klinkhammer

17.8.2020

Helgarfréttir

15.8.2020

Tungsten örtśbur

10.8.2020

Fiskifréttir

4.8.2020

Vištal viš KK

24.7.2020

Laxveiši vikan

22.7.2020

Flugan Friggi

18.7.2020

Flugufréttir

26.6.2020

Veišimynd dagsins

23.6.2020

Mundu veltikastiš

21.6.2020

Flottar opnanir

17.6.2020

Veitt og sleppt

16.6.2020

Laxa opnanir

10.6.2020

Laxafréttir

19.5.2020

Sagan um Krókinn

6.5.2020

Dagur ķ Kjós

3.5.2020

Nżja Sjįland

28.4.2020

Noršan fréttir

24.3.2020

Vika ķ veiši